Senecio L. (fam. Asteraceae), među najbrojnijim rodovima cvjetajućih biljaka sa preko 1.500 vrsta. U umjerenom pojasu predstavnici roda su jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke, rijetko polugrmovi, dok drvenaste i žbunaste forme rastu isključivo u tropskim krajevima. Stabljika nosi naizmjenično raspoređene listove, jednostavnog ili drugačijeg oblika. Cvjetovi su skupljeni u glavice raspoređene u gronjastim cvastima, rijetko pojedinačne. Središnji cjevasti cvjetovi uvijek su žuto obojani. Obodni cvjetovi su jezičasti, sa unazad savijenom krunicom, žute, bijele, ljubičaste ili crvene boje. Izuzetak je Senecio vulgaris L., bez obodnih cvjetova. Plod je izbrazdana cilindrična ahenija, koja nosi papus od jednostavnih, svilenkastih dlačica. Na osnovu novijih filogenetskih istraživanja, nekoliko rodova je izdvojeno iz tradicionalnog roda Senecio L., (Nordenstam, 2007; Pelser et al., 2006), od kojih se u flori Crne Gore javljaju dva: Tephroseris (Rchb.) Rchb. i Jacobaea Mill. U flori Crne Gore su ova tri roda zastupljena sa 17 vrsta ili 25 taksona (Senecio L. 9 vrsta ili 14 taksona, Tephroseris (Rchb.) Rchb. 2 vrste ili 3 taksona, Jacobaea Mill. 6 vrsta ili 8 taksona). Najveći broj taksona u Crnoj Gori naseljava visokoplaninska područja, a pet od njih su balkanske endemične biljke. Jedna podvrsta je zapadno-balkanski endem Senecio thapsoides DC. subsp. visianianus (Vis.) Vandas (v. Orjen). Dvije podvrste Senecio hercynicus Herborg subsp. durmitorensis Herborg i Senecio hercynicus Herborg subsp. dalmaticus (Griseb.) Greuter su dinarsko-balkanske planininske biljke bukovih šuma. U subalpskom i alpskom pojasu, na rudinama i u stijenama rastu Tephroseris crassifolia (Schult.) Griseb. & Schenk i Tephroseris papposa (Reichenb.) Schur subsp. wagneri (Degen) B. Nord. Oba taksona su biljke dinarsko-balkanskog rasprostranjenja.