Berberis vulgaris L., plodonošenje
Berberis vulgaris L., cvjetanje
Berberis vulgaris L. (fam. Berberidaceae), šimširika, kiśeli trn, kiseljak, žutokora, niski, listopadni, bodljikavi grm, sa čupercima od obrnuto jajastih i na rubu trnovito nazubljenih listova. Unutrašnjost kore stabla i korijena je žuta, pa otuda potiče naziv žutokora. Cvjetovi su žuti, šestočlani, u grozdovima. Razvijaju se krajem proljeća i početkom ljeta. Plod je crvena, izdužena boba, kisjelkastog ukusa. Jestiva je i pogodna za pravljene sokova, sirupa, marmelada. Rasprostranjena je na cijelom području naše zemlje, a staništem vezana za tople i osunčane šikare, krečnjačke kamenjare i točila, od brdskih do planinskih predjela. Njeno ime je sadržano u nazivu sveze Berberidion Br.-Bl. 1950, koja obuhvata zajednice južnih umjerenih i submediteranskih termofilnih šikara južne i centralne Evrope. Čest je element parkovske flore. Medonosna je i ljekovita biljka.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 58–59. Čedomil Šilić, Atlas drveća i grmlja, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 36. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 120. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 62. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 116. Danijela Stešević & Danka Caković, Katalog vaskularne flore, Tom I, Podgorica, CANU, 2013, str. 232–233. Ladislav Mucina et al., Vegetation of Europe: hierarchical floristic classification system of vascular plant, bryophyte, lichen, and algal communities, Appl. Veg. Sci., 19 (Suppl. 1), Wiley Online Library, 2016, str. 45. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 453.
D. Stešević