Zahlbruckner, Alexander, austrijski lihenolog (Sankt Georgen, u blizini Bratislave, 31. V 1860 – Beč, 8. V 1938). Studirao je prirodne nauke na Univerzitetu u Beču, u periodu 1878–1883. godine. Od 1887. godine bio je angažovan kao pomoćni kustos, zatim kao kustos od 1889, i od 1912. godine kao glavni kustos u Prirodnjačkom muzeju u Beču. Godine 1918. postavljen je za direktora botaničkog odjeljenja Muzeja i na toj poziciji ostao je do penzionisanja, 1922. godine. Izučavanje i obradu brojnih lihenoloških zbirki nastavio je i nakon formalnog odlaska u penziju. Rezultate istraživanja publikovao je u radu Catalogus lichenum universalis, koji je izlazio u 10 tomova, u periodu od 1922. do 1940. godine i smatra se jednom od najznačajnijih publikacija u ovoj oblasti ikada napisanoj. U ovom radu, čiji je posljednji tom objavljen posthumno, navodi se 17.364 vrsta i podvrsta lišajeva, uključujući sinonime. U radu koji je objavljen 1888. godine, Zahlbruckner je determinisao vrste lišajeva koje je sakupio poljski naučnik → Ignaz Szyszylowicz, uglavnom sa planina istočnog dijela Crne Gore, kao i u okolini Podgorice. Takođe je obradio kolekcije lišajeva koje su, u Bokokotorskom regionu, sakupili briolog → Julius Baumgartner i botaničar → Friedrich Vierhapper. Za brdo Vrmac kod Kotora opisane su dvije nove vrste Rhizocarpon vierhapperi Th. Fr. i Rinodina subcanella Metzler ex Arnold.