Vitis vinifera L. (fam. Vitaceae), loza, listopadna povijuša, sa dugim, puzećim granama, koje se pomoću rašljika kače za oslonac. Listovi su naizmjenični, dlanoliko režnjeviti, hrapavi, na drškama. Cvjetovi su sitni, neugledni, žućkastozeleni, petočlani, u gustim metlicama. Plod je sočna boba. U starijim sistemima klasifikacije isticana je razlika između gajenih i divljih populacija, koje rastu na vlažnim mjestima, obično uz vodotoke i imaju jednopolne cvjetove. Imale su rang varijeteta Vitis vinifera L. var. sylvestris Willd., podvrste Vitis vinifera L. subsp. sylvestris (Willd.) Hegi, i čak vrste Vitis sylvestris C. C. Gmel. Ipak, u savremenoj nomenklaturi divlje i gajene populacije imaju isti tretman i pripadaju vrsti Vitis vinifera L. (syn. Vitis sylvestris C. C. Gmel.). Porijeklo vinove loze se veže za jugozapadnu Aziju, a pretpostavlja se da je uzgoj počeo u zaleđu Kaspijskog mora, prije više od 8.000 godina. Danas se gaji širom svijeta, u regionima sa sredozemnim tipom klime. Selekcijom je izveden veliki broj sorti, kojima se bavi nauka o vinovoj lozi ampelografija. Voće, vino, ulje i sarme su ključne riječi koje opisuju upotrebu ove vrste u našim krajevima. Takođe je cijenjena i kao medonosna i ljekovita biljka.