Viburnum L. (fam. Viburnaceae), rod hudika, u našoj flori zastupljen sa 4 vrste, koje odlikuje žbunasta forma, naspraman raspored listova, petočlani, dvopolni, medonosni cvjetovi u gronjama, koštičav plod. Sa izuzetkom vječnozelene vrste sa metalik plavim koštunicama Viburnum tinus L. – lemprika, lopočika, koja je samonikla u makiji, a često gajena u parkovima, ostale su listopadne i sa crvenim i crnim plodovima. Viburnum opulus L. – bobut, crvenu hudiku, karakterišu režnjeviti listovi i prisustvo uvećanih, sterilnih cvjetova na obodu gronje, i jarko crvene koštunice. Raste u vlažnim šumama. I ona je cijenjen element ukrasne, ali i ljekovite flore. Viburnum lantana L., čibukovina, crna hudika, kamišovina, fudljika, fuljika, udljika, ima jajaste i donekle dvobojne listove, čije je naličje prekriveno bijeložućkastim pahuljastim dlakama. Plodovi su u potpuno zrelom stanju crni, a prije toga crveni. Naseljava suve i osunčane kamenjare i šikare u zoni hrastovih šuma. U narodu se koristila za pravljenje čibuka i muštikli, a zbog izuzetno savitljivih grana i za pletenje korpi, vezivanje sijena i slame prilikom pokrivanja kuća, za pravljenje bičeva. Orjenska hudika/udljika Viburnum maculatum Pant. donekle je slična prethodnoj vrsti, jer ima izraženu dvobojnost listova, međutim, naličje je sivobijelo i gusto prekriveno zvjezdastim dlakama. Pripada ilirskom elementu endemične flore Balkanskog poluostrva. Raste na osunčanim krečnjačkim kamenjarima crnogorsko-hercegovačkih primorskih planina, a opisana je na materijalu sakupljenom na Vrmcu kod Kotora. Nalazi se na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih biljaka.