Tussilago farfara L., listovi

Tussilago farfara L.

Tussilago farfara L. (fam. Compositae), podbjel, konjski kopitac, mali lopuh, kupusavac, svinjača, višegodišnja zeljasta biljka sa dugim rizomom, iz kojeg se krajem zime razvijaju cvjetonosne stabljike. Jednostavne su i pokrivene braonkastim, ljuspastim listovima, a na vrhu nose jednu intenzivno žutu, cvjetonosnu glavicu. Spoljašnji cvjetovi su jezičasti i gotovo končasti, a unutrašnji cjevasti. Ovoj je od jednorednih, braonkastih listića. Ahenije su sa dugim, nazubljenim papusom. Pravi listovi se razvijaju s proljeća, kada cvjetonosne jedinke završe svoj životni ciklus i rasiju plodove. Položajem su prizemni, srcoliko okruglasti, izrazito dvobojni, na rubu nazubljeni. Biljka je uobičajena na nasipima pored puteva, na osulinama, uz obale rijeka i potoka, na vlažnim zapuštenim staništima. U narodu je cijenjena kao sredstvo protiv kašlja i disajnih tegoba, ali i za uboje, posjekotine, upaljena mjesta na koži. Mladi listovi su jestivi i upotrebljivi za savijanje cigara. Izuzetno je medonosna.

Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 373. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 546. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 311. Veroljub Umeljić, U svetu cveća i pčela: Atlas medonosnog bilja, Kragujevac, Veroljub Umeljić, 2003, str. 36. Čedomil Šilić, Botanička bašta planinske flore Crne Gore Kolašin (Dulovine), Valjevo, Agencija Valjevac, 2006, str. 99. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 128. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 192, 213, 226, 305, 371.

D. Stešević