Šasko jezero, ravničarsko jezero u jugoistočnom dijelu Crne Gore, blizu crnogorsko-albanske granice. Karakteriše ga mala prosječna dubina (3,5 m) i površina koja varira od 3,6 km² do 5,3 km². Jezero hrani vodom Međuriječka rijeka i veći broj sublakustričnih izvora. Pri visokim vodostajima rijeke Bojane, dio njene vode uliva se u Šasko jezero i tada ona ima ulogu pritoke; smanjenjem visokog vodostaja, voda iz jezera se vraća u Bojanu. U Šaskom jezeru, zbog male dubine, ne postoje vertikalni hemijski i temperaturni gradijent. S tim u vezi stoji i ravnomjerna distribucija planktona u vodenom stubu, kao i odsustvo pravilne vertikalne diferencijacije zajednica vodenih makrofita. U ovom jezeru je do sada registrovano 215 taksona algi, od kojih kvalitativno dominiraju silikatne alge. Sastav zajednice algi ukazuje na eutrofikaciju, o čemu svjedoči i pojava invazivne toksin-produkujuće modrozelene alge Cylindrospermopsis raciborskii (Woloszynska) Seenaya & Subbaraju, koja je u posljednjem istraživanju Šaskog jezera (2018) po prvi put registrovana u algoflori Crne Gore. Zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi, u ovom jezeru nema pravog prekida vegetacijske sezone. Pojas emerzne vegetacije predstavljen je dominantnom asocijacijom trske (Phragmitetum australis Savič 1926) i mjestimično asocijacijom Scirpetum lacustris (Allorge 1922) Chouard 1924. U pojasu flotantne vegetacije dominira asocijacija bijelog i žutog lokvanja (Nymphaeto-Nupharetum lutei Lakušić 1965), pored koje se mjestimično javljaju i asocijacije žabogriza (Hydrocharietum morsus ranae van Langedonk 1935) i kasaronje (Trapetum natantis Th. Mull. & Gors. 1960). U okviru submerzne vegetacije javlja se nekoliko asocijacija: Najadetum marinae (Libbert 1952) Fukarek 1961, Potameto-Najadetum Horvatić & Micevski 1960, Potametum perfoliati Lakušić & Pavlović 1976. i Potametum lucentis Hueck 1931.