Sukcesivni niz, serija povezanih stadijuma u sukcesiji biocenoza od početnog do završnog. Sukcesivni niz čine: pionirska zajednica, sastavljena od populacija vrsta koje su prve naselile biološki prazan prostor, više prelaznih biocenoza i klimaks – biocenoza koja dugo traje i koja je u najboljoj saglasnosti sa klimom. Klimaks je završni prirodni stupanj u sukcesivnom razvoju biocenoza, odnosno ekosistema. Sukcesije se javljaju pod uticajem klimatskih, edafskih, orografskih i biotičkih faktora. One mogu biti većih razmjera i trajati veoma dugo, a mogu biti male i trajati kraće vrijeme. Tako su, na primjer, sukcesije jezerskih ekosistema i prelazak njihovih vodenih biocenoza u kopnene vrlo dug proces, dok sukcesije na požarištu brdske bukove šume traju oko 25 godina. Ova šuma prolazi kroz četiri stadijuma: 1. stadijum terofita (jednogodišnje biljke), koji obuhvata razvoj vegetacije prvih godina poslije požara; 2. stadijum Epilobium angustifolium L. (kiprovina) za koji je karakteristično veliko prisustvo nitrofilnih biljaka i žbunastih vrsta (Rubus hirtus Waldst. & Kit. – oštrodlaka kupina); 3. stadijum Rubus hirtus Waldst. & Kit. – Fragaria vesca L. (stadijum oštrodlake kupine i jagode); 4. stadijum Populus tremula L. (stadijum jasike). Ishodna je zajednica brdske bukve Fagetum moesiacae montanum Blečić et Lakušić 1970.