Sukcesije, smjenjivanje jednih biocenoza drugima, koje se javlja zbog bitnih promjena u samoj biocenozi. Kao rezultat tih promjena data biocenoza prestaje da postoji kao takva, a umjesto nje se postepeno obrazuje neka druga, često sasvim različita. Sukcesije teku od onog momenta kada su se, u davnoj prošlosti, počele formirati prve biocenoze i traju do danas. One najčešće počinju na mjestima koja su bila izložena nekim elementarnim nepogodama u kojima je uništen sav živi svijet. U Crnoj Gori su veoma česti požari velikih razmjera, poplave, nasipi, kamenolomi, lavine, odroni i drugo. Pomoću vjetra i vode, a i na drugi način, na ogolićeno mjesto dospijevaju spore i śemena biljaka, a doseljavaju se i prve životinje i formiraju se prve biocenoze, veoma jednostavne strukture i odnosa koji u njima vladaju. To su pionirske biocenoze. One brzo smjenjuju jedna drugu, pa pionirska zajednica postaje sve složenija i postojanija. Svi ti stupnjevi završavaju se stupnjem koji više ili manje duže traje. To je najčešće vrlo složena biocenoza, koja je najbolje prilagođena klimatskim i drugim ekološkim uslovima date oblasti. Ovakva zajednica je označena kao klimaks i ona je, najčešće, i klimatogena zajednica, jer najbolje odgovara makroklimi date oblasti.
Lit.: Milorad M. Janković, Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom vegetacije na Zemlji, Beograd, Naučna knjiga, 1979, str. 248–249. Slobodan Radonjić & Halil Markišić, Enciklopedijski leksikon ekologije i zaštite životne sredine, Nikšić, ITP „Kolo”, 1996, str. 403.
H. Markišić