Pontske biljke, vrste koje naseljavaju evroazijski dio sušnog umjerenog ili kontinentalnog zonobioma, koji karakterišu hladne zime i sušna ljeta, kao i vegetacija stepa i šumostepa (pontski floristički region). Najveće površine pod ovim zonobiomom su prisutne u centralnim djelovima Evroazije, gdje zahvataju ogroman prostor od Panonske nizije na zapadu do krajnje istočne granice Mongolije na istoku. Na Balkanskom poluostvu najveći broj pontskih biljaka naseljava stepska i šumostepska područja Podunavlja i Trakije. U zapadnim djelovima Balkana broj pontskih vrsta je znatno manji, gdje one kao stepski relikti ili relikti kseroterma, svjedoče o tome da je u interglacijalnim periodima velikog ledenog doba, naročito u periodu kseroterma, klima u ovim djelovima Balkana bila suva i hladna i da je u tom periodu veliki dio zapadnog Balkana bio prekriven stepskom vegetacijom. U flori Crne Gore prisutan je mali broj tipičnih pontskih vrsta, kao što su: Stipa balcanica (Martinovský) Kožuharov, Achillea crithmifolia Waldst. & Kit., Astragalus onobrychis L., Carduus candicans Waldst. & Kit., → Dictamnus albus L., Oxytropis pilosa (L.) DC., Ranunculus illyricus L. Međutim, znatno je veći broj prelaznih pontsko-mediteranskih vrsta, poput: Ajuga laxmannii (L.) Bentham, Asperula cynachica L., Festuca dalmatica (Hackel) K. Richter, Gagea pusilla (F. W. Schmidt) Schultes & Schultes fil., Galium pseudaristatum Schur, Genista ovata Waldst. & Kit., Scleranthus perennis L., Scorzonera hispanica L., Thymus glabrescens Willd., Valeriana tuberosa L., Veronica austriaca L. i druge.