Pistacia lentiscus L.

Pistacia terebinthus L.

Pistacia L. (fam. Anacardiaceae), rod listopadnog i vječnozelenog drveća i grmlja, sa perastim listovima i sitnim, jednopolnim cvjetovima u gusto zbijenim cvastima. U našoj flori je zastupljen sa dvije vrste, smrdljikom (Pistacia terebinthus L.) i tršljom (Pistacia lentiscus L.). Prva se odlikuje listopadnom formom, neparno perastim, kožastim listovima, koji podsjećaju na jasen. Cvasti su žućkastozelene, a plodovi male, jajaste koštunice, koje dozrijevanjem mijenjaju boju, preko crvene do modre. Česta je u termofilnim šikarama i na kamenjarima u Mediteranu i submediteranu. Za razliku od nje, tršlja je vječnozelena, listovi su joj parno perasti, segmenti uski i kožasti, cvasti tamnocrvene i kratke, koštunice okruglaste, zrenjem mijenjaju boju od crvene do crne. Staništem je vezana za zonu tvrdolisne mediteranske vegetacije, a graditelj je zajednica Myrto communis-Pistacietum lentisci (Molin. 1954) Rivas-Martínez 1975. i Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstić 1987. U narodu je tršlja poznata po mastiksu, koji se upotrebljavao kao lijek protiv raznih bolesti, dok je danas njegova upotreba više industrijska. Ovom rodu pripada i pistać (Pistacia vera L.).

Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 121. Ivo Trinajstić, Fitocenološko-tipološka analiza sastojina makije somine (Juniperus phoenicea L.) u Hrvatskom primorju, Acta Bot. Croat., 46, Zagreb, 1987, str. 117. Čedomil Šilić, Atlas drveća i grmlja, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 127–128. Čedomil Šilić, Atlas dendroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hercegovine, Čitluk, Masna Luka, Matica hrvatska i Franjevačka kuća, 2005, str. 300–303. Radiša Jančić & Danilo Stojanović, Ekonomska botanika, Beograd, Zavod za udžbenike Beograd, 2008, str. 124. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 360, 384, 406.

D. Stešević