Origanum vulgare L.
Origanum vulgare L. (fam. Lamiaceae), planinski čaj, vranilovka, gorski čaj, divlji čaj, origan, origano, crvenjak, garački čaj, metvica, babina duša, bakina duša, narodni su nazivi za ovu ljekovitu, aromatičnu i začinsku usnaticu, višegodišnje zeljaste forme, uspravnog, crvenkastobraon stabla, koje se često pri osnovi grana. Listovi su naspramni, ovalni, sa žlijezdama. Cvjetovi su sitni, dvousnati, rozi, u pazusima bordo ili zelenkastih brakteja, u vršnim metlicama. Prašnika su 4, plodnica je nadrasla. Razvijaju se početkom ljeta, medonosni su. Iako nazvan planinski čaj, on raste i u nizijskim predjelima, kako u šumama i šikarama tako i na travnatim, kamenitim, nekad čak i ruderalnim staništima. U našoj flori je zastupljen sa 3 podvrste: tipskom Origanum vulgare L. subsp. vulgare, koja je ujedno i najrasprostranjenija i dvije mediteransko-submediteranske: Origanum vulgare L. subsp. hirtum (Link) Ietsw. i Origanum vulgare L. subsp. viridulum (Martrin-Donos) Nyman.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 307–308. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 281–283. Čedomil Šilić, Šumske zeljaste biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 145. Veroljub Umeljić, U svetu cveća i pčela: Atlas medonosnog bilja, Kragujevac, Veroljub Umeljić, 2003, str. 540. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 107. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 154. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 281.
D. Stešević