Olea europaea L. (fam. Oleaceae), maslina, koja potiče sa područja Bliskog istoka, gdje se počela gajiti prije više od 7.000 godina, odakle se proširila na cijeli Mediteran i šire. Maslina ima šest podvrsta, a najvažnija Olea europaea L. subsp. europaea ima dva varijeteta: Olea europaea L. var. europaea – jestiva maslina i Olea europaea L. var. sylvestris (Mill.) Lehr. – divlja maslina. Maslina je zimzelena, diploidna (2n=2x=46), samobesplodna, alternativna i dugovječna vrsta, lako se obnavlja hiperplazijama i izdancima iz osnove debla. Raste kao žbun ili stablašica i do 15 m visine. List je izduženo kopljast, kožast, naspraman; u pazuhu lista se razvija pupoljak. Cvijet je hermafroditan i funkcionalno muški. Plod je okruglast do izdužen, sa zrenjem dobija ljubičastu do crnu boju. Na osnovu krupnoće ploda (1 do 10 g) i sadržaja ulja (10 do 30%) sorte masline se koriste za jelo ili za dobijanje ulja. U svijetu ima oko 1.500 sorti. Crna Gora ima dugu istoriju maslinarstva, gdje preovlađuje tradicionalni način gajenja sa starim stablima, od kojih su dva posebno značajna, Stara maslina kod Bara i Velja maslina kod Budve, oba stara više od 2.000 godina. U odnosu na mali prostor Crne Gore, značajan broj domaćih sorti se gaji na Crnogorskom primorju (fran, žutica, lumbardina, crnica, dužica, barkinja, lumbardeška, šarulja, zinzulača, drobnica, sitnica, gloginja, lopušica) za koje takođe postoji i veliki broj narodnih naziva. U novim zasadima masline, duž Primorja i u okolini Podgorice, sade se strane sorte.