Mikologija (grč. mycos – gljiva, logos – nauka), grana biologije koja proučava gljive. Fundamentalne mikološke discipline uključuju taksonomiju, filogenetiku, ekologiju, biogeografiju, fiziologiju, citologiju i druge. Primijenjena mikologija, takođe, obuhvata različite discipline i bavi se izučavanjem bolesti uzrokovanim gljivama (mikoze) kod biljaka (fitopatologija), životinja i ljudi, kao i trovanja koja nastaju konzumacijom otrovnih vrsta, te korištenjem gljiva za proizvodnju ljekova (na primjer, penicillin), kao i upotrebi u svakodnevnoj ishrani čovjeka (u proizvodnji hljeba, sira, piva, vina). Sve do sedamdesetih godina XX vijeka mikologija je bila pod okriljem botanike, jer su gljive smatrane biljkama. Termin mikobiota analog je terminima flora i fauna, i znači ukupnu raznovrsnost gljiva na nekom području. Mikolog je naučnik koji proučava gljive, a pionirima mikologije smatraju se: Elias Magnus Fries, Christian Hendrik Persoon, Anton de Bary i Lewis David von Schweinitz.
Lit.: Paul M. Kirk, David W. Minter & Joost Augustinus Stalpers, Ainsworth & Bisby's dictionary of the fungi, Tenth Edition, prepared by CABI Europe – UK, 2008, str. 786.
I. Ćetković