Convolvulus arvensis L., predstavnik korovske flore

Heliotropium europaeum L., predstavnik korovske flore

Cynodon dactylon (L.) Pers., predstavnik korovske flore

Korovska flora, svaka biljna vrsta koja raste na mjestu na kojem nije poželjna. Tako recimo, hajdučka trava (Achillea millefolium L.), koja je cijenjena kao ljekovita i aromatična biljka, ima status korova ako se nađe u usjevu krompira. Isto tako, pšenica (Triticum aestivum L.), koja supspontano raste na nasipu pored pruge, ima tretman korova. Pojam korov posmatran u užem smislu može se odnositi na segetalne – korovi usijeva i zasada, ruderalne vrste – korove antropogeno formiranih staništa, izuzimajući obrađivane i održavane površine, zatim travnjačke, šumske i akvatične korove. Veoma često, jedna vrsta pripada većem broju kategorija: zubača Cynodon dactylon (L.) Pers. jeste segetalni, ruderalni, ali i travnjački korov. Korove je moguće klasifikovati po brojnim kriterijumima: po trajanju životnog ciklusa na jednogodišnje (efemere, zimske korove, zimsko-proljećne korove i proljećne korove) i višegodišnje; u odnosu na širinu listova na uskolisne (trave i travolike biljke) i širokolisne; po porijeklu na nativne i adventivne. Nevezano od kriterijuma, korovske vrste dijele neke zajedničke osobine, koje ih čine nadmoćnim kompetitorima i osvajačima prostora. Uspješno se reprodukuju, samoodržavaju i šire, imaju široku ekološku valencu i plastičnost, pa su lako prilagodljivi promjenama u okruženju. Neke vrste imaju dvojnu sposobnost razmnožavanja: sjemenom i vegetativno. Sjeme se stvara u ogromnim količinama, visokog je stepena klijavosti, ima dug period mirovanja, jaku sjemenjaču prilično otpornu na djelovanje herbicida. O korovima se uglavnom govori u kontekstu njihovog negativnog uticaja na poljoprivredu, ekonomiju i zdravlje. Međutim, neke od ovih vrsta se mogu koristiti kao začin, hrana, lijek ili su dobra krma. Kao pratioci gajenih biljaka, segetalni korovi su komponente različitih agrofitocenoza, koje pripadaju klasi Papaveretea rhoeadis S. Brullo et al. 2001. nom. conserv. propos. Ostale korovske vrste ulaze u sastav prirodnih ili poluprirodnih zajednica, ili su sami graditelji, tzv. ruderalnih zajednica iz klasa: Sisymbrietea Gutte et Hilbig 1975, Chenopodietea Br.-Bl. in Br.-Bl. et al. 1952, Digitario sanguinalis-Eragrostietea minoris Mucina, Lososova et Šilc 2016, Polygono-Poetea annuae Rivas-Mart. 1975, Artemisietea vulgaris Lohmeyer et al. in Tx. ex von Rochow 1951.

Lit.: Josip Kovačević, Lista korova Crne Gore, Polj. Šum., 21 (2), Titograd, 1975, str. 75–86. Momčilo Kojić & Borivoj Šinžar, Korovi, Beograd, Naučna knjiga, 1985, str. 13–180. Danijela Stešević & Zoran Jovović, Prilog poznavanju korovske flore usjeva krompira u blizini Pljevalja, Polj. Šum., 48 (1–2), Podgorica, 2002, str. 45–57. Milorad Mijušković, Korovska flora i suzbijanje korova, Podgorica, CANU, 2005, str. 222. Urban Šilc, Sava Vrbničanin, Dragana Božić, Andraž Čarni & Zora Dajić-Stevanović, Weed vegetation in the NW Balkans: diversity and species composition, Weed Research, 49, Wiley Online Library, 2009, str. 602–612. Danijela Stešević & Zoran Jovović, Prilog poznavanju korovske flore usjeva krompira na području Nikšića, Herbologia, 12 (2), Sarajevo, 2012, str. 1–6. Ladislav Mucina, Vegetation of Europe: hierarchical floristic classification system of vascular plant, bryophyte, lichen, and algal communities, Applied Vegetation Science, 19 (Suppl. 1), Wiley Online Library, 2016, str. 3–264.

D. Stešević