Inula ensifolia L.
Inula oculus-christi L.
Inula L. (fam. Compositae), rod iz porodice glavočika, uglavnom trajnica sa naizmjeničnim, cijelim listovima i žutim, cvjetonosnim glavicama, građenim od obodnih jezičastih i unutrašnjih cjevastih cvjetova. Ovoj glavice je višeredan. Ahenije (plodovi) su uglaste i nose papus od jednostavnih dlaka. U našoj flori ovaj rod ima 12 predstavnika, a najpoznatiji je oman ili veliko zelje Inula helenium L. Ova prilično robusna biljka raste na vlažnim livadama, pored potoka i u šumama. Ima jak rizom i korjenove, koji su ljekoviti, pa od davnina imaju upotrebu u narodnoj medicini. Stablo je uspravno, jednostavno ili u gornjem dijelu granato, nosi krupne, sjedeće, ušiljeno ovalne listove, čija srcolika baza obuhvata stablo. Na licu su zeleni, a na naličju sivi. Donji listovi su na dugim drškama. Cvjetonosne glavice su izuzetno krupne, prečnika do 7 cm. Kao samonikao, oman je rijedak u Crnoj Gori. Zbog ljekovitosti se gaji u baštama.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 360–362. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 521–522. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 309–310. Čedomil Šilić, Botanička bašta planinske flore Crne Gore, Kolašin (Dulovine), Valjevo, Agencija Valjevac, 2006, str. 223. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 125. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 54.
D. Stešević