Festuca L. (fam. Poaceae), rod obuhvata višegodišnje busenaste vrste, koje su morfološki, anatomski i hemotaksonomski veoma heterogene, tako da je u okviru roda izdvojeno čak 10 podrodova i 10 sekcija, od kojih su neke grupe nedavno izdvojene u zasebne rodove (Schedonorus P. Beauv., Drymochloa Holub, Patzkea G. H. Loos, Austrofestuca (Tzvelev) E. B. Alexeev, Parafestuca E. B. Alexeev). Vrste roda Festuca L. široko su rasprostranjene na svim kontinentima u hladnim, umjerenim i suptropskim zonama, kao i na visokim planinama tropa, gdje naseljavaju uglavnom prostor između subalpijske i subnivalne zone, osvajajući visine i preko 4.500 m. Najveći broj vrsta ima steno- ili lokalno endemični karakter, dok je znatno manje onih vrsta koje su široko rasprostranjene na većem broju kontinenata. Izvjestan broj evropskih vrsta je introdukovan na druge kontinente za potrebe formiranja vještačkih pašnjaka, livada i travnjaka. Osim toga, u okviru ovih komercijalnih vrsta (Festuca rubra L., Festuca arundinacea Schreber, Festuca pratensis Hudson, Festuca ovina L.) danas je napravljeno na stotine hibrida i kultivara, koji su se spontano raširili na širokom prostoru Evroazije, Sjeverne i Centralne Amerike, tako da je danas teško govoriti o njihovom izvornom arealu. Još je teže pitanje broja vrsta unutar roda Festuca L., u vezi sa kojim ne postoji jedinstveno mišljenje. Procjene broja vrsta variraju između 135 i 800, i zavisne su od taksonomskih shvatanja diferencijacije vrsta unutar roda, kao i samog shvatanja pojma vrste. Ipak, prema mišljenju najeminentnijih savremenih festukologa broj između 300 i 450 vrsta vjerovatno je najpribližniji realnom stanju. S obzirom na to da su rasprostranjene od Arktika do Antarktika, i od obala mora i okeana do najviših planinskih visina, vrste roda Festuca L. zauzele su gotovo sve tipove staništa na kopnu čitave Zemlje. Izuzetak predstavljaju samo šume i savane u nizijskim područjima tropa, koje su nastanile druge specijalizovane vrste trava. Na Balkanskom poluostrvu vrste roda Festuca L. takođe naseljavaju gotovo sve tipove otvorene travne i zatvorene šumske i žbunaste vegetacije. Najveći broj vrsta zabilježen je, s jedne strane, u vegetaciji rudina na visokim planinama, a s druge strane, u vegetaciji kserofilnih kontinentalnih kamenjara, stepa i pješčara, gdje predstavljaju glavne edifikatore biljnih zajednica i nominalne vrste mnogih sintaksona, uključujući vegetacijske klase (Festuco-Seslerietea, Daphno-Festucetea Quézel 1964, Festucetea vaginatae), redove (Festucetalia valesiacae Br.-Bl. & R. Tx. 1943, Seslerio-Festucetalia pallentis) i sveze (Festucion pungentis Horvat 1930, Festucinon pseudoxanthynae, Seslerio-Festucion xanthynae, Onobrychidi-Festucion, Festuco-Knaution longifoliae, Festucion paniculatae, Festucion valesiacae, Festucion rupicolae Soó 1940. i druge). U Crnoj Gori je registrovana 31 vrsta roda Festuca L., među kojima ima i 9 endemičnih vrsta Balkanskog poluostrva (Festuca alfrediana Foggi & Signorini subsp. durmitorea D. Lakušić & Foggi, Festuca bosniaca Kummer & Sendtner, Festuca hercegovinica Markgr.-Dannenb., Festuca illyrica Markgr.-Dannenb., Festuca korabensis (Jáv. ex Markgr.-Dannenb.) Markgr.-Dannenb., Festuca koritnicensis Vetter ex Hayek, Festuca macrathera (Hack.) Pignatti & Markgr.-Dann., Festuca panciciana (Hackel) K. Richter, Festuca rohlenae D. Lakušić).