Equisetum telmateia Ehrh.
Equisetum arvense L., fertilna stabljika
Equisetum arvense L., sterilna jedinka
Equisetaceae, porodica višegodišnjih zeljastih biljaka sa člankovitim i uglavnom granatim tijelom, majušnim listovima sraslim u rukavac – ohreju i terminalnim, sporonosnim klasićima. Obuhvata jedan rod Equisetum L., staništem vezan za vlažna i/ili vodena staništa. U flori Crne Gore je zastupljen sa 9 vrsta, od kojih je najrasprostranjenija Equisetum arvense L. Uobičajena je na vlažnim mjestima, uz obale slatkih voda, na oranicama, zapuštenim staništima, od krajnjeg juga do krajnjeg sjevera. Odlikuje je dimorfizam fertilne i sterilne jedinke. Prva se javlja na izmaku zime i početkom proljeća, ima negranato, žućkastokafenkasto do lila stablo, sa vršnim sporonosnim klasićem. Odmah po rasijavanju spora, jedinka završava svoj ciklus, suši se i vene, a iz rizoma se razvija sterilna jedinka. Njeno stablo je granato i zeleno, kitnjastog je izgleda i podsjeća na konjski rep. Stoga je u narodu upravo tako i prozvana, a zbog sličnosti grana sa iglicama bora figurira i ime borak/borić. U upotrebi su i imena jačobran, preslica, prešljica, rastavić. Sterilne jedinke se koriste u narodnoj medicini, ali i kao prirodni šmirgl-papir, jer zbog prožetosti sa silicijumom, stablo ima grubu teksturu. I vrstama Equisetum palustre L. i Equisetum sylvaticum L. pripisuju se ista svojstva.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 6–7. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 570–572. Čedomil Šilić, Šumske zeljaste biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 17–19. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 30. Danijela Stešević & Danka Caković, Katalog vaskularne flore, Tom I, Podgorica, CANU, 2013, str. 28–31. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 64.
D. Stešević