Daucus carota L., cvast
Daucus carota L., plodonošenje
Daucus carota L. na staništu
Daucus L. (fam. Umbelliferae), rod mrkvi, jednogodišnjih (Daucus guttatus Sm.) ili dvogodišnjih vrsta (Daucus carota L.), sa višestruko perastim, naizmjeničnim listovima i složenim štitovima, bijele do svjetloroze boje. Listovi ovoja su trajni, dugi, rasperani i predstavljaju glavni znak raspoznavanja ovog roda. U našoj flori rastu obje pomenute vrste, s tim što prva pripada mediteranskom elementu flore i ograničena je na travnata staništa u južnom dijelu zemlje. Druga ima širi areal i rasprostranjena je na travnatim površinama od nizijske do planinske zone. Najpoznatiji predstavnik među mrkvama je pitoma ili gajena mrkva (Daucus carota L. subsp. sativus (Hoffm.) Arcang.), koja za razliku od njenih divljih srodnika ima narandžasti repasti korijen, koji je hrana, ali i lijek za bolesti organa za varenje. U narodnoj medicini sok iscijeđen iz korijena, kako kultivisane tako i divljih vrsta, koristio se kao lijek za brojne bolesti, a ekstraktom karotina se bojio buter. Mrkve su takođe i medonosne biljke i dobra krma.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 229–230. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 497. Ljubomir Mišić & Radomir Lakušić, Livadske biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1989, str. 76. Veroljub Umeljić, U svetu cveća i pčela: Atlas medonosnog bilja, Kragujevac, Veroljub Umeljić, 2003, str. 458. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 94–95. Radiša Jančić & Danilo Stojanović, Ekonomska botanika, Beograd, Zavod za udžbenike Beograd, 2008, str. 129. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 179.
D. Stešević