Cytisus hirsutus L.
Cytisus L. (fam. Leguminosae), žutilokva, zanovijet, rod listopadnih bestrnih grmića iz porodice leptirnjača/mahunarki. Izuzetak je samo vrsta Cytisus spinescens C. Presl, kod koje starije grane postaju bodljaste. Listovi su naizmjenični, jednostavni ili trodjelni, cvjetovi žuti, leptiroliki, sa 10 sraslih prašnika, razvijaju se kasno s proljeća ili početkom ljeta, medonosni su. Mahuna je izdužena. Rod je nativan u Evropi, Mediteranu i zapadnoj Aziji. U flori Crne Gore broji 8 vrsta i podvrsta, koje pretežno naseljavaju osunčana, otvorena staništa, kamenjare, livade i šikare, bilo u širem visinskom rasponu, kao Cytisus hirsutus L. (syn. Chamaecytisus hirsutus (L.) Link), ili samo u jednom vegetacijskom pojasu, kao Cytisus decumbens (Durande) Spach u subalpijskom. Jedna od vrsta Cytisus tommasinii Vis. (syn. Chamaecytisus tommasinii (Vis.) Rothm.) pripada endemičnoj flori Balkanskog poluostrva, a klasičnim nalazištem je vezana za Crnu Goru (Krivošije iznad Risna).
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Preslia, 20–21, Praha, 1942, str. 193–195. Čedomil Šilić, Atlas drveća i grmlja, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 122. Čedomil Šilić, Endemične biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 57. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 76. Snežana Vuksanović, Rasprostranjenje, horološka struktura i centri diverziteta balkanske endemične flore u Crnoj Gori, Doktorska disertacija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, 2016, str. 260. Danka Caković & Danijela Stešević, Katalog vaskularne flore, Tom II, Podgorica, CANU, 2021, str. 252–256. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 432–433.
D. Stešević