Cichorium intybus L.

Cichorium intybus L.

Cichorium L. (fam. Compositae), rod iz porodice glavočika kojem pripadaju cikorija/ćikorija/vodopija/žućenica, endivija/indivija i svi njihovi varijeteti. Kosmopolitskog je rasprostranjenja, a osoben po plavim cvjetonosnim glavicama, koje su građene isključivo od jezičastih cvjetova, i koje se otvaraju pred podne. Obuhvata jednogodišnje (Cichorium pumilum Jacq.) ili višegodišnje vrste sa jakim vretenastim korijenom i donjim listovima u prizemnoj rozeti. Kod samoniklih vrsta listovi su uski, cijeli ili režnjeviti, donekle hrapavi, dok su kod gajene salatne biljke endivije/indivije Cichorium endivia L. i njenih varijeteta varijabilne širine i usječenosti, ali uvijek glatki. Na našim prostorima se gaje dvije već pomenute (Cichorium pumilum Jacq. i Cichorium endivia L.), a kao samonikla raste Cichorium intybus L. Široko je rasprostranjena na travnatim, ruderalnim staništima, na oranicama od nizijskih do planinskih predjela. Njeni mladi listovi su jestivi i cijenjeni kao proljećna salata, a korijen se kao pržen i mljeven koristi za spravljanje kafe. Cikorija se koristi u narodnoj medicini i cijenjena je medonosna biljka. Oplemenjivanjem ove vrste nastao je varijetet Cichorium intybus L. var. sativum DC., koja se širom Evrope gaji kao industrijska biljka.

Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 392. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 279–280. Radiša Jančić & Danilo Stojanović, Ekonomska botanika, Beograd, Zavod za udžbenike Beograd, 2008, str. 156. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 182. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 149.

D. Stešević