Epilobium angustifolium L.
Epilobium angustifolium L., habitus
Epilobium angustifolium L. (fam. Onagraceae), ćiprovina, kiprovina, višegodišnja zeljasta biljka, sa dugim, puzećim rizomom i visokim, uspravnim, negranatim stabljikama, koje mogu da narastu do 2,5 m. Gusto je obrasla uskim, naizmjeničnim listovima, čije je lice tamnozeleno, a naličje svjetlije. Cvjetovi su krupni, intenzivno ružičasti, uključujući i čašicu. Četvoročlani su, prašnika je 8, plodnica je podrasla. Iz nje se razvija duguljasta, štapićasta, ružičasta čahura, koja pucanjem oslobađa brojne sjemenke sa čupercima dugih, svilenkastih dlaka. Kiprovina Epilobium angustifolium L. (syn. Chamaenerion angustifolium (L.) Scop.) cvjeta tokom ljeta i uglavnom kao pionirska vrsta osvaja čistine, opožarene, posječene i na drugi način ogoljene površine, rubove šumskih puteva, proplanke. Pripada cirkumpolarnom flornom elementu i česta je u planinskim krajevima Crne Gore. Medonosna je, jestiva i ljekovita biljka.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 206–207. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 384. Čedomil Šilić, Šumske zeljaste biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 92. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 222. Slavoljub Tasić, Katarina Šavikin & Nebojša Menković, Vodič kroz svet lekovitog bilja, Beograd, Alexandria, 2009, str. 150. Vukić Pulević, Građa za fitonimiju Crne Gore, Cetinje, Podgorica, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, JU Narodna biblioteka „Radosav Ljumović”, 2021, str. 100.
D. Stešević