Clinopodium grandiflorum (L.) Kuntze
Clinopodium alpinum (L.) Kuntze subsp. majoranifolium (Mill.) Govaerts
Clinopodium nepeta (L.) Kuntze subsp. glandulosum (Req.) Govaerts
Clinopodium nepeta (L.) Kuntze subsp. glandulosum (Req.) Govaerts
Clinopodium menthifolium (Host) Stace subsp. ascendens (Jord.) Govaerts
Clinopodium thymifolium (Scop.) Kuntze
Clinopodium L. (fam. Labiatae), rod divljih metvica iz porodice usnatica. U našoj flori je zastupljen sa 15 vrsta i podvrsta, koje uglavnom imaju formu polužbuna, izuzetno su jednogodišnje (Clinopodium acinos (L.) Kuntze). Listovi su naspramni, uski do široko ovalni, uglavnom plitko nazubljeni, aromatični. Cvjetovi su sitni, dvousnati, mirisni i jako privlačni za pčele. Imaju 4 prašnika, priklonjena jedan drugom i nadraslu plodnicu, koja se dozrijevanjem dijeli na 4 oraščice. Vrste roda Clinopodium L. (syn. Acinos Mill., Calamintha Mill.) uglavnom pripadaju ljetnjem aspektu flore, s izuzetkom Clinopodium nepeta (L.) Kuntze subsp. glandulosum (Req.) Govaerts (syn. Calamintha nepeta (L.) Savi subsp. glandulosa (Req.) P. W. Ball) i Clinopodium thymifolium (Scop.) Kuntze (syn. Micromeria thymifolia (Scop.) R. M. Fritsch), koji cvjetanje produžavaju i tokom jeseni. Uglavnom naseljevaju osunčana i skeletna staništa, kamenjare, otvorene šikare, a rjeđe šume (Clinopodium grandiflorum (L.) Kuntze, syn. Calamintha grandiflora (L.) Moench). Tri vrste pripadaju endemičnoj flori Balkanskog poluostrva: Clinopodium alpinum (L.) Kuntze subsp. albanicum (Kümmerle & Jáv.) Govaerts (syn. Acinos alpinus (L.) Moench var. albanicus (Kümmerle & Jáv.) Šilic), Clinopodium alpinum (L.) Kuntze subsp. majoranifolium (Mill.) Govaerts (syn. Acinos majoranifolius (Mill.) Šilić), Clinopodium dalmaticum (Benth.) Bräuchler & Heubl (syn. Micromeria dalmatica Benth.). U narodu vrste divlje metvice se koriste kao začin, osvježavajući čaj, ali i sredstvo za umirivanje, jačanje, nekad i liječenje rana.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 303–307. Čedomil Šilić, Monografija rodova Satureja L., Clinopodium Moench., Micromeria Bentham, Acinos Moench et Clinipodium L. u flori Jugoslavije, Sarajevo, Zemaljski muzej BiH, Odjeljenje za prirodne nauke, Posebno izdanje, 1979, str. 117–362. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Beograd, Rad, 1984, str. 270. Čedomil Šilić, Šumske zeljaste biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1988, str. 138. Ljubiša Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, August Cesarec, 1990, str. 269–270. Radomir Lakušić, Planinske biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 104. Čedomil Šilić, Endemične biljke, Sarajevo, Svjetlost, 1990, str. 100–106. Veroljub Umeljić, U svetu cveća i pčela: Atlas medonosnog bilja, Kragujevac, Veroljub Umeljić, 2003, str. 600–602. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 105–106. Snežana Vuksanović, Rasprostranjenje, horološka struktura i centri diverziteta balkanske endemične flore u Crnoj Gori, Doktorska disertacija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, 2016, str. 277–278.
D. Stešević