Nekropola stećaka u Nikšiću, srednjovjekovno groblje u porti Crkve Sv. Petra i Pavla. O jednoj od najvećih srednjovjekovnih nekropola na teritoriji Crne Gore opise nalazimo u djelima → Artura Džona Evansa, → Pavela Apolonoviča Rovinskog, Ćira Truhelke, Konstantina Jirečeka i Petra Šobajića. Prvi podatak o broju → stećaka objavio je → Dimitrije Sergejevski 1952, navodeći da ih je izbrojao 396, da bi Šefik Bešlagić nešto kasnije ustanovio 125, od čega 14 ploča, 105 sanduka, 4 sljemenjaka i 2 krstače. Sudeći po njihovim zapisima, spomenici su poređani u redovima, sa orijentacijom prema istoku. Ukrasi na njima su klesani u plitkom i dubokom reljefu. Prisutni su dekorativni motivi izvedeni u obliku povijene lozice sa trolistom, vrpcama i bordurama, paralelnim rebrima, štitovima sa mačem, lukom i strijelom, polumjesecom, rozetom, arhitektonskim arkadama, kao i figuralnim predstavama: pojedinačnih ljudskih i životinjskih figura (konj i konjanici), te scenama kola, lova i turnira. Na nekropoli su zastupljeni svi tipološki oblici stećaka, i na osnovu reljefnih ukrasa mogu se podijeliti u više grupa. Prvoj grupi pripadaju stećci sa arhitektonskim arkadama, često dodatno ukrašeni frizovima sa rozetama i viticama. Drugu grupu čine primjerci ukrašeni figuralnim ornamentima. Treću čine ploče i sanduci sa paralelnim rebrima, nerijetko u kombinaciji sa rozetama, diskovima ili tordiranim trakama. Oni predstavljaju autentične forme na širem prostoru Nikšića. U četvrtu grupu se mogu uvrstiti ploče sa urezanim ili reljefnim krstom. Petoj grupi bi pripadali stećci koji se nijesu mogli svrstati u pomenuta četiri oblika. Na groblju se nalaze i dvije krstače iz kasnijeg perioda: krst vojvode Drakula iz XVII v. sa natpisom, dok se na drugom natpis ne može rastumačiti. Stećci sa ove nekropole djelo su majstora koji su stvarali od XIII do XVII vijeka. Nijesu poznata njihova imena, ali se na pojedinim spomenicima mogu uočiti individualni stilski obrasci. Pretpostavlja se da je jedna klesarska radionica postojala na prostoru župe Onogošt. Klesani su od bijelog i dolomitskog krečnjaka, čiji se majdan nalazio na obližnjem brdu Trebjesi. U središtu ove nekropole nalazi se crkva posvećena apostolima Petru i Pavlu. Nema pouzdanih istorijskih i arheoloških podataka o njenoj starosti. Svojim stilskim karakteristikama, živopisom i vidljivim fazama gradnje datuje se najranije u XVII v., dok su posljednje veće adaptacije izvedene 80-ih godina XIX vijeka. U crkvu je ugrađen veliki broj stećaka. U temelje sjevernog zida ugrađena su tri, kao i jedan sa južne strane. U unutrašnjosti se nalaze još tri, koji su poslužili prilikom popločavanja, dok je u oltaru jedan u funkciji stuba časne trpeze. Oko crkve se s vremenom razvilo gradsko groblje. Iako su crkva i srednjovjekovna nekropola još sredinom XX v. dobili status zaštićenog kulturnog dobra, višedecenijska devastacija stećaka u cilju stvaranja novih grobnih mjesta svela im je broj na 70-ak prepoznatljivih primjeraka. Zbog brojnih radova na groblju tačan broj im nije moguće odrediti. Usljed opasnosti od daljeg uništenja 50 najugroženijih je izmješteno u namjenski izgrađen → lapidarijum iza zgrade gradskog muzeja u Nikšiću.