
Jovan Kovačević
Kovačević, Jovan (Pariz, 5. II 1920 – Beograd, 13. I 1988), istoričar, arheolog. Studirao je istoriju u Berlinu, diplomirao (1946) na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a doktorirao (1951) na Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. Radio je u Narodnom muzeju u Beogradu (tada Umetnički muzej) (1944–1948), Istorijskom institutu SAN u Beogradu (1948–1955) i na beogradskom Filozofskom fakultetu (1955–1985), u zvanju redovnog profesora. Bio je osnivač Katedre za srednjovekovnu arheologiju (1962), u sklopu Odeljenja za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Iako po osnovnom obrazovanju istoričar, svojim daljim usmjerenjem posvetio se srednjovjekovnoj arheologiji, naročito seobi naroda, donekle i epigrafici. Učesnik je u više arheoloških projekata u Crnoj Gori, među kojima su istraživanja → Prevlake, Prčanja i Kuta, kao i epigrafskih spomenika iz Boke Kotorske. O prošlosti i kulturnom nasljeđu Crne Gore pisao je u poglavlju o srednjem vijeku o kasnoj antici i srednjem vijeku u prvoj knjizi Istorija Crne Gore: od najstarijiih vremena do kraja XII vijeka (1967), za koju je, zajedno sa ostalim autorima, dobio Trinaestojulsku nagradu (1968).
Bibliografija: Ј. Ковачевић, „Етничка и друштвена припадност ктитора у Дукљи и Приморју од краја VIII до краја XIII века”, Историјски гласник, 2, 1955, 117–129; Ј. Ковачевић, „Котор и црква Св. Трипуна у IX веку”, Старине Црне Горе, III–IV, 1965–1966, 101–105; Ј. Ковачевић, „Osnovni problemi srednjovekovne arheologije Crne Gore”, Materijali IV, VII Kongres arheologa Jugoslavije, Herceg Novi, 1966, Beograd–Titograd, 1967, 39–48; Ј. Ковачевић, „Црна Гора у доба Римског царства”, Историја Црне Горе: од најстаријих времена до краја XII вијека, I, Титоград, 1967, 241–277; Ј. Ковачевић, „Од доласка Словена до краја ХII вијека”, Историја Црне Горе: од најстаријих времена до краја XII вијека, I, Титоград, 1967, 281–444.
Literatura: В. Поповић, „In memoriam: Јован Ковачевић (1920–1988)”, Старинар, 39, 1988, 203–204; В. Јовановић, „Јован Ковачевић (1920–1988)”, Споменица Јована Ковачевића, Београд, 2003, 9–32.
M. Milinković