Osnova i presjek crkve (lijevo), kapiteli i impost kapiteli (desno), Crkva Sv. Tome na Prčanju, Kotor (1970)

Crkva Sv. Tome na Prčanju, sakralni objekat na poluostrvu Vrmac kod Kotora. Pripada centralnom tipu jednokupolne građevine s osnovom u obliku razvijenog upisanog grčkog krsta, kombinacija quincunxa i trikonhosa. Tri isturene konhe (istok, sjever i jug) iznutra su polukružne, a spolja pravougaone. Ima indicija da je ova predromanička crkva zajedno s tipološki i hronološki srodnim martirijem Sv. Tripuna u → Kotoru, imala arhitektonske uzore na istoku, u vizantijskoj Bitiniji. Crkva na Prčanju datovana je od IX do XV vijeka. Arheološka istraživanja crkve, čiji su zidovi očuvani do 2 m, sprovedena su 1959. i 1960. Građena je od pritesanog lomljenog kamena sa debljim malternim spojnicama. Orijentisana je u pravcu istok–zapad (dimenzija 9 x 10,7 m, a debljina zidova iznosi 0,6 m), širi ulaz nalazi se na zapadu, a uži bočni na jugu. Oltarska pregrada nalazila se između istočnog para stubova. Pozicija dva groba (jedan otkriven u visini poda apside, drugi ispod poda u jugoistočnom uglu), zazidana bočna vrata i prozori ukazuju da je crkva više puta rušena i obnavljana. Prevladava mišljenje da vremenu izgradnje predromaničke crkve pripadaju četiri kapitela, baze, kao i ostaci poda u jugoistočnom dijelu crkve. Sudeći po uslovima nalaza ulomka pluteja u podu crkve, rimskih tegula uz zapadni ulaz i sl., pretpostavlja se da je predromanička crkva bila sagrađena iznad starijeg srednjovjekovnog, odnosno antičkog objekta.

Literatura: V. Korać, J. Kovačević, „Crkva sv. Tome u Prčanju u Boki Kotorskoj”, Zbornik Filozofskog fakulteta, XI–1, Beograd, 1970, 107; Ђ. Јанковић, Српско поморје од 7. до 10. стољећа, Београд, 2007; Z. Čubrović, „Srednjovjekovna sakralna arhitektura”, Zagovori svetom Tripunu, Blago Kotorske biskupije, Povodom 1200. obljetnice prijenosa moći svetoga Tripuna u Kotor, Zagreb, 2009, 63; T. Marasović, Dalmatia praeromanica, Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji, 4, Korpus arhitekture južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Split–Zagreb, 2013.

M. Vrzić