Posude za vino u antičkom periodu, sudovi korišćeni u antici u procesu proizvodnje vina, za njegovo čuvanje, transport i konzumaciju. Iako se pojedini primjerci vinskih posuda javljaju još u minojskoj i mikenskoj kulturi, prva standardizacija oblika posuda urađena je u antičkoj Grčkoj. Različiti termini kojima se obilježavaju pojedini oblici posuda zadržani su tokom istorije, budući da je način konzumiranja vina uvijek bio pokazatelj statusa, kulture i civilizacije. Razlikujemo posude za čuvanje i transport vina i posude koje su služile za pripremu konzumacije vina i njegovo ispijanje. Prvom tipu posuda pripadaju dolijumi i → amfore. Velike posude bačvastog oblika − dolijumi jedne su od najstarijih posuda za skladištenje i čuvanje hrane. Izrađivane su od pečene zemlje ili drveta, obično do polovine ili dvije trećine ukopane u zemlju. Primarno su služile za sazrijevanje i čuvanje vina, rijetko za transport. Posude sa dvije drške, korišćene prilikom transporta vina, zvale su se amfore, ali postojale su i druge posude za prenos manjih količina na kratkim razdaljinama. Stone posude namijenjene za pripremu, serviranje i konzumaciju vina, kroz antičku istoriju, mijenjaju oblike i materijal izrade. Velike posude od metala ili pečene gline, u kojima se obavljao proces miješanja vina sa vodom, nazivane su kraterima. Njihova glavna karakteristika je široko tijelo i otvor sa često dekorativnim drškama i elegantnom visokom stopom. Gotovo uvijek su bogato ukrašene. Pomoću simpule vino se zahvatalo i pretakalo u bokale i pehare. To su zapravo malene posude poput današnjih kutlača, koje su služile za serviranje vina. Krčazi, odnosno trbušaste posude za presipanje i izlivanje vina, od metala ili pečene zemlje, sa vertikalnom drškom, nazivane su ojnohoe, laginosi ili olpe. Obično su imale trolisni otvor ili izlivnik radi lakšeg sipanja vina u pehare. Pehari, odnosno posude za ispijanje vina poznate su pod mnogim nazivima. Posuda na visokoj nozi, sa drškama koje prelaze preko oboda, u Grčkoj se nazivala kantaros. Nalik njoj, samo plićeg recipijenta, bio je kiliks, dok je skifos bio dubljeg recipijenta, sa dvije horizontalne drške ispod oboda. Slična skifosu bila je kotila, koja je služila kao posuda za piće i kao kutlača, a ujedno i kao mjera za zapreminu (0,27 l). Postojale su i posebne posude poput psiktera, u kojem je vino rashlađivano. Izuzetno popularno posuđe za ispijanje vina u helenizmu bili su megarski pehari. To su duboki keramički pehari sa reljefnom dekoracijom, koja je podražavala skupocjene srebrne pehare aleksandrijske proizvodnje.

U rimskoj kulturi postojao je veliki broj izraza koji se odnose na piće, od kojih je veći dio naslijeđen od Grka. U kasnoantičkom periodu izrađivani su i luksuzni stakleni pehari za vino (diatrete, pehari sa konhilijama). I u grčkoj i rimskoj kulturi su na peharima često ispisani tekstovi zdravica.

U Crnoj Gori posude za vino bile su čest nalaz na Primorju, gdje je ostvaren prvi kontakt sa grčkom kulturom − na prvom mjestu u Budvi, Risnu i Ulcinju, kao i u helenističkim nalazištima u okolini Skadarskog jezera. Kultura ispijanja vina proširila se, rimskim osvajanjem, i na zaleđe, pa vinske posude nalazimo u Duklji (Podgorica) i Kominima (Pljevlja).