Osnovna škola „Bedri Elezaga”, Vladimir, Ulcinj (Shkolla fillore „Bedri Elezaga”, Katërkollë, Ulqin), javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja na albanskom jeziku. Prva škola onovana je 1929. u zgradi mejtepa u Seliti, mada se za otvaranje škola u tom kraju (Anamala) veže i daleka 1869. i otvaranje mejtepa – četvororazredne osnovne škole u vrijeme Osmanskog carstva. Osim škole u Seliti, 1929. otvorene su i škole u Kosićima i Sukobinu. Broj učenika koji su pohađali školu u tom periodu nije poznat, ali se zna da su prvi učitelji bili → Jozica Marinić (u Seliti), Milenko Guberinić (u Kosićima) i Vlado Minić (u Sukobinu). Nastava u tim školama odvijala se na nematernjem srpskom jeziku, a nastavu su pohađala samo muška djeca. Godine 1932. osnovane su nove škole na tom području: u Vladimiru, Krutama Vladimirskim i Sukobinu, kada se po prvi put u školu upisuju dvije učenice – Mula Hasan Isljami (Mulla Hasan Islami) iz sela Mila upisao je u školu svoje kćerke Saniju i Zoju. U ovim školama nastava se izvodila od prvog do četvrtog razreda. Škole su radile do 1941, odnosno do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. Kada je ova teritorija pripojena Albaniji, tokom šk. 1941/42. i 1942/43. god. škole u Vladimiru, Krutama Vladimirskim i Sukobinu nastavljaju rad, a nastava se po prvi put odvija na maternjem albanskom jeziku. Pošto je FNRJ oslobođena od fašizma, škola u Vladimiru nastavila je rad (1945). Prvi učitelj i direktor škole nakon oslobođenja bio je Minja Nikolaidis iz Ulcinja. Od prvog do četvrtog razreda nastavu je pohađalo 45 dječaka. Nastava je i tada bila organizovana na maternjem albanskom jeziku, a iste godine formiran je i prvi školski odbor. Školske 1945/46. god. otvaraju se škole u kojima se nastava odvija neprekidno. Školske 1947/48. god. škola u Vladimiru prerasla je u osnovnu sedmorazrednu školu, a za direktora škole postavljen je → Junuz Divanović, učitelj iz Bara. Iste godine otvara se škola u Kravarima, a sljedeće godine u Donjoj Klezni. Školske 1951/52. god. škola u Vladimiru prerasta u osmogodišnju osnovnu školu, a šk. 1953/54. god. kao njeno područno odjeljenje otvara se škola u Mili, sa četiri razreda i ukupno 73 učenika. Od šk. 1956/57. god. do 1961. u školi se učio francuski jezik kao strani, a od 1961. do 1992. ruski jezik. Školske 1977/78. god. uvodi se engleski kao drugi strani jezik, koji 1992. postaje prvi, dok se umjesto ruskog jezika uvodi njemački kao drugi strani jezik. Od 1961. škola u Vladimiru nosi naziv „Bedri Elezaga” – ime ulcinjskog revolucionara (1922–1943). Prva učiteljica iz tog kraja koja je pohađala ovu školu, bila je Rukije Liković (Rukije Likoviq), a ona je počela sa radom šk. 1964/65. godine. Školske 1972/73. god. matična škola prelazi u novoizgrađeni objekat i time se znatno poboljšavaju uslovi za rad. Škola ima osam područnih odjeljenja, a njih šest nekada je imalo status samostalne škole: Krute Vladimirske (Krytha e Vlladimirit), Sukobin, Mida, Kravari, Štodra (Shtodra) i Klezna (Kllezna), dok su Rastiš (Rastishi) i Fraskanjelj (Fraskanjel) osnovane kao područna odjeljenja. Školske 2009/10. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Školske 2023/24. god. škola je imala 359 učenika, a u njenih osam područnih odjeljenja bilo je 105 učenika (Fraskanjel – dva učenika, Klezna – devet, Kravari – sedam, Krute Vladimirske – 36, Mide – 12, Rastiš – sedam, Štodra – deset i Sukobin – 22 učenika).

Osnovna škola Klezna radila je kao mekteb do kraja Prvog svjetskog rata. Nastavila je rad 1946. kao četvororazredna osnovna škola sa nastavom na albanskom jeziku. U Gornjoj Klezni učitelji su bili Nikola Nrekić i Daut Hodžić, a u Donjoj Klezni radila je učiteljica Prena Janković. Do 1962. škola je bila samostalna, a nakon toga pripojena je kao područno odjeljenje OŠ „Bedri Elezaga” u Vladimiru. Osnovna škola Ambula–Štodra otvorena je 1946. kao četvororazredna i imala je dva razreda sa 86 učenika. Te godine učitelj je bio Mark Škrelja, a već sljedeće šk. 1946/47. god. u Ambuli su radili učiteljica Prena Nikić i učitelj Manuš Kasnecović. Škola je 1962. preseljena u Štodru, kada postaje područno odjeljenje OŠ „Bedri Elezaga” u Vladimiru. Osnovna škola Kravari otvorena je šk. 1947/48. god., a nastava se izvodila na albanskom jeziku. U selu je prije ove škole postojao mekteb, koji je radio do kraja Prvog svjetskog rata. Godine 1962. pripojena je OŠ „Bedri Elezaga” kao područno odjeljenje. Osnovna škola Krute nastavila je tradiciju škole u Kosićima, koja je počela da radi nakon 1929, mada je prije ove škole u Šasu postojao mekteb koji je obuhvatao i ovo područje. Škola u Kosićima radila je u privatnoj kući i bila je četvororazredna. Od 1941. do 1943. nastava je organizovana pod upravom Kraljevine Albanije i izvodila se na albanskom jeziku, a škola je nastavila sa radom nakon 1945, takođe na albanskom jeziku. Učitelj je bio Ramazan Jahović. Godine 1962. škola je preseljena u Krute i postala je područno odjeljenje OŠ „Bedri Elezaga”. Područno odjeljenje je tokom jednog perioda radilo kao petorazredno, a nakon šk. 1989/90. god. taj razred je ukinut, pa su učenici nastavljali školovanje u matičnoj školi. Osnovna škola Sukobin radila je kao mekteb do kraja Prvog svjetskog rata. Od 1941. do 1943. radila je kao četvororazredna osnovna škola sa nastavom na albanskom jeziku, a nastavu je organizovala Kraljevina Albanija. Nakon 1945. rad je nastavila kao četvororazredna samostalna osnovna škola. U tom periodu učiteljica je bila Julka Nikolić. Godine 1962. škola je postala područno odjeljenje OŠ „Bedri Elezaga”. Područno odjeljenje je do šk. 1989/90. god. radilo kao petorazredno, nakon čega su učenici nastavljali školovanje u matičnoj školi. Osnovna škola Mide počela je sa radom šk. 1953/54. god. kao petorazredna, a nastava se izvodila na albanskom jeziku. Imala je status samostalne ustanove. Prve školske godine u školu su upisana 73 učenika. Godine 1962. postala je područno odjeljenje OŠ „Bedri Elezaga”. Osnovna škola Međuriječ otvorena je 1958. kao samostalna ustanova. Nastava je izvođena na srpskohrvatskom jeziku. Godine 1962. postala je područno odjeljenje, koje je 1982. prestalo sa radom zbog malog broja učenika. Područno odjeljeje Fraskanjel počelo je sa radom 1967, a Područno odjeljenje Rastiš 1972. godine. Ova područna odjeljenja nisu bile samostalne škole. U oba područna odjeljenja nastava se izvodi na albanskom jeziku. Područno odjeljenje Fraskanjel prve školske godine imalo je 24 učenika, a zbog malog broja djece bilo je zatvoreno u periodu od 1983. do 1987, nakon čega je nastavilo sa radom.