Modruški, Nikola (Kotor, oko 1425 – Rim, oko 1480), biskup, diplomata, književnik. U izvorima se spominje kao Nikola iz Kotora (Nicolaus de Catharo). Osnove obrazovanja stekao je u Kotoru, visoke studije završio je u Veneciji, a učitelj mu je bio teolog i filozof Pavao iz Pergole. Nakon doktorata stečenog u Padovi, preuzeo je službu opata benediktinskog samostana na Krki 1456, ali ga je već 1457. papa Kalist III imenovao za biskupa Senja. Na toj službi ostao je do 1461, kada je imenovan za biskupa novoosnovane modruške biskupije. Papa Pio II slao ga je nekoliko puta u diplomatske misije u Bosnu (1460–1461, 1462). Bio je guverner više italijanskih gradova, te zapovjednik papinske flote Siksta IV. Posjedovao je vrijednu zbirku knjiga i bio je plodan pisac. Zalagao se za širenje glagoljice. Napisao je istoriju Češke, bavio se Vlaškom i Transilvanijom, opisao je pad Bosne pod osmanlijsku vlast, ostavio je prvi književni opis vlaškog kneza Vladimira III Drakule Tepeša. Ostavio je brojne rukopise: O utjehi, O gotskim ratovima, O poniznosti, Obrana crkvene slobode, O naslovima i autorima psalama i Govor o osvojenju Carigrada. Autor je i djela: O sreći smrtnika, Govor na pogrebu prepoštovanog gospodina g. Petra kardinala svetog Siksta koji je održao poštovani otac gospodin Nikola biskup Modruški i Glagoljsko pismo. Sahranjen je u Crkvi Santa Maria del Popolo u Rimu.
Literatura: S. Hrkač, „Nikola Modruški”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, br. 2/3–4, Zagreb, 1976; J. Neralić, „Nicholas of Modruš (1427–1480): Bishop, Man of Letters and Victim of Circumstances”, Bulletin of the Society of Renaissance studies, 20/2, 2003; L. Špoljarić, „Nikola Modruški avant la lettre: Društveno podrijetlo, akademski put i počeci crkvene karijere (uz prilog o slučaju živog mrtvaca u Senju)”, Povijesni prilozi, br. 33/46, 2014.
R. Tonsati