Milićević, Veljko (Čaglić, Lipik, Hrvatska, 1886 – Beograd, 1929), književnik, novinar. Gimnazijsko obrazovanje sticao je u Zagrebu i Beogradu, a književnost i pravo studirao je u Ženevi, Londonu, Parizu i Tuluzu. U Prvom balkanskom ratu bio je dopisnik sa crnogorskog fronta i dobrovoljac u crnogorskoj vojsci, a 1913. dobio je crnogorsko državljanstvo i imenovan je za sekretara Ministarstva inostranih djela. U crnogorskoj vladi u izbjeglištvu bio je ministar pravde i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova (jun – oktobar 1917). Nakon Prvog svjetskog rata živio je u Beogradu, gdje je radio kao saradnik više novinskih izdanja. Objavio je više pripovijedaka i romana, među kojima se ističe kratki roman Bespuće, a bavio se i prevođenjem sa francuskog i engleskog jezika. Dobitnik je više crnogorskih odlikovanja, uključujući i Medalju za hrabrost.