Đurović, Miroslav (Grižica, Rožaje, 1938 – Moskva, 1989), profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti, književnik. Osnovnu školu učio je u Bašči. Nižu gimnaziju pohađao je u Rožajama, višu gimnaziju započeo je u Ivangradu, a završio u Novom Pazaru. Diplomirao je (1962) na Filološkom fakultetu u Beogradu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1989). Radio je u Rožajama kao profesor srpskohrvatskog jezika i književnosti i pomoćnik direktora u → Osnovnoj školi „Mustafa Pećanin” od 1962. do 1965. i kao profesor i rukovodilac područnog odjeljenja ivangradske gimnazije u Rožajama (→ Gimnazija „Panto Mališić”, Berane) od 1965. do 1968. godine. U Tehničkoj školi u Leposaviću radio je 1968, a nakon toga u područnom odjeljenju ivangradske gimnazije u Andrijevici. Iz Andrijevice je prešao u Republički centar za kulturno-umjetničku saradnju u Titogradu, a potom je obavljao dužnost sekretara Republičkog odbora SUBNOR-a. Pisao je pjesme, putopise, životopise, prikaze, književne kritike i studije. Objavio je 16 knjiga, a nakon njegove smrti objavljeno je još pet njegovih knjiga. Među objavljenim djelima su: Beskraj zavičaja, pjesme (Titograd, 1968), Sunce nije isto, putopisi (Titograd, 1976), Lirski šapat svijetu, esej o Dušanu Kostiću (Titograd, 1984), Ni sestrama ni brezama, pjesme (Titograd, 1987) i Poezija Radovana Zogovića, doktorska disertacija (Nikšić, 1990). Dobitnik je više nagrada: „Risto Ratković” (1973), „Blažo Šćepanović” (1976), „30. septembar” SO Rožaje (1976). Godine 1984. odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom. Osnovna škola u Bašči (→ Osnovna škola „Miroslav Đurović”, Bašča, Rožaje) nosi njegovo ime. U Bašči se svake godine 29. septembra održavaju Književni susreti „Miroslav Đurović”.