Dominikanska škola, Kotor, škola osnovana pri samostanu, u svrhu obrazovanja mladih. Nastanili su se u Kotoru 1266. u Samostanu Sv. Pavla, koji je kao svoju zadužbinu izgradio plemić Pavle Bari sa suprugom Dobrom. Prema pravilima reda svaki samostan morao je da ima školu sa magistrom (lektorom). Bili su posvećeni obrazovanju mladih u nauci i umjetnosti. Zbog priliva dominikanaca Nikola Buća 1344. podigao je novi samostan Sv. Nikole kod sjevernih gradskih zidina, koji je srušen 1537. zbog opasnosti od turskih osvajača. Novi je podignut u gradu 1543. godine. Prema izvorima (Daniele Farlati) dominikanska škola u Kotoru u drugoj polovini XIV vijeka pružala je najbolje obrazovanje u Dalmaciji. Poznato je da je Dominik Buća 1515. bio nastavnik, a 1537. profesor teologije. Nema pouzdanih podataka da li su se u ovoj školi obrazovala samo sveštena lica ili i građani. Veliko i Malo vijeće Kotora postavljalo je dominikance i za javne nastavnike (npr. fra Feliče (Felice) iz Rima – 1597, Đondislav Krizalja (Giondislavo Crisaglia) – 1705. i 1706).
Literatura i izvori: D. Farlati, Illyricum sacrum, vol. VI, Venetiis, 1800; S. Krasić, „Nekadašnji dominikanski samostan Sv. Nikole u Kotoru (1266–1807)”, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, br. 28/1, 1989; L. Blehova-Čelebić, Hrišćanstvo u Boki 1200–1500: kotorski distrikt, Podgorica, 2006; „Crkvu svetoga Pavla treba vratiti njezinoj osnovnoj namjeni: intervju don Anton Belan”, Hrvatski glasnik, Kotor, 2014; DACG – Istorijski arhiv Kotor, Arhivski fond Sudsko-notarski spisi, DACG IAK SN LXIX – 926, SN CXXX – 819; Tajni vatikanski arhiv, S. Congregatio Concilii, Relationes visitationum ad limina, vol. 208, f. 324; „Dominikanci”, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje (2013–2024), https://enciklopedija.hr… (pristup 12. IV 2024).
S. Pejović