Mainjanin, Nikola (Maine, 1427 – Rim, 1480), biskup, književnik, teolog, filozof, diplomata. Školovao se u Kotoru i Veneciji, gdje je doktorirao teologiju i filozofiju. Bio je biskup u Senju i Modruši, pa je poznat i kao Nikola Modruški, a negdje i kao Nikola Kotoranin. Bio je u papskoj službi, kao papski legat kod bosanskih kraljeva Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića, u cilju pružanja pomoći u borbi protiv Osmanlija, a po padu Bosanskog kraljevstva, kojem je svjedočio, bio je izaslanik na dvoru ugarskog kralja Matije Korvina. Po povratku u Italiju 1464, obavljao je diplomatske misije za Papsku državu, pa se tako sreo i sa Lorencom Medičijem radi rješavanja spora između Papske države i Firence, a bio je i pomorski zapovjednik papske flote u bitkama na Jadranu i u Maloj Aziji, kao i guverner Spoleta. Autor je više filozofskih, istorijskih i teoloških radova na latinskom jeziku. Njegov govor na sahrani kardinala Rijarija, održan u Rimu 1474, štampan je četiri puta u Rimu i po jednom u Padovi i Rostoku tokom XV vijeka, i smatra se prvim štampanim tekstom južnoslovenskog autora.
Literatura: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 4, Podgorica, 2006; L. Špoljarić, „Politika, patronat i intelektualna kultura na ugarskom dvoru u prvim godinama vladavine Matije Korvina: Nikola Modruški i Petrova lađica”, Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. 38, 2014; L. Špoljarić, „Nikola Modruški avant la lettre: Društveno podrijetlo, akademski put i počeci crkvene karijere (uz prilog o slučaju živog mrtvaca u Senju)”, Povijesni prilozi, 46, 2014; N. Jovanović, „Nadgrobni govor Nikole Modruškog za Pietra Riarija”, Colloquia Maruliana, XXVII, 2018; Š. Jurić, „Hrvatske inkunabule”, Slovo, sv. 34, 1984.
B. Vukićević