Ranohrišćanska crkva sa više faza: iz IV v. (kasnoantički objekat), V v. (prva faza crkve) i VI–IX v. (druga faza crkve), Veliki pijesak, Dobra Voda, Bar

Prva (IV v.) i druga faza objekata (V v.), Veliki pijesak, Dobra Voda, Bar (2007)

Veliki pijesak, ranohrišćanski lokalitet smješten u središnjem dijelu istoimene uvale kod Bara, oko 70 m od mora. Tokom arheoloških istraživanja 2002–2007. pronađena su tri objekta od kojih svaki ponaosob ima više faza pregradnji i doziđivanja. Najstariji objekat je datovan novcem Konstancija II (337–361) i Konstansa I (337–350), i potiče iz prve polovine IV vijeka. To je pravougaona građevina (dimenzije 17 x 8 m), koja ima tri odvojene prostorije, od kojih je središnja popločana podnom opekom, dok se pod kod druge dvije prostorije sastojao od maltera. Ovaj objekat je srušen u požaru u drugoj polovini IV v., na šta ukazuju zatvorene cjeline sa velikom količinom gari. Pored numizmatičkog materijala, iz ovog sloja su i ostaci kamenog avana sa uklesanom predstavom krsta na dršci. Poslije destrukcije ovog objekta, po svemu sudeći crkvene kuće ili oratorijuma, na njegovim ostacima, sa istočne strane, u V v., dodata je velika apsida. Na taj način sagrađena je crkva kanonski ustanovljenog oblika (dimenzije 16,3 x 8 m), koja je trajala sve do VI vijeka. Zapadna prostorija starijeg objekta preuređena je u pripratu, središnji prostor iskorišten je kao naos, dok je u istočnoj prostoriji napravljen oltar, dograđivanjem duboke apside. Polovinom VI v., na temeljima druge faze, crkva je obnovljena. Ova faza je datovana novcem Justinijana I (527–565). Prethodna crkva se sužava, ali se povećava njena dužina (17,5 x 6,4 m). Priprata i naos ostaju na istom mjestu, dok se oltarski prostor pomjera. U ovoj fazi zida se duboka apsida, upotrebom tesanika starije građevine, a nerijetko se koriste i rječni obluci kako bi se konsolidovale neke statički ugrožene zidne mase. U oltaru je otkrivena zidana grobnica. Pod grobnice formiran je od oblutaka utopljenih u krečni malter. Zidana grobnica pronađena u naosu ukopana je u živu stijenu, i u njoj su se nalazili ostaci sekundarno sahranjenih skeleta odrasle osobe i djeteta, pohranjeni ispod tegula položenih na dvije vode. Grobnica je pokrivena kamenim pločama. Treća grobnica u crkvi je konstruisana od krovnih tegula postavljenih na dvije vode. U njoj je sahranjen dječak u dobi od oko 6–8 godina, sa nožem pronađenim u predjelu karlične kosti. Posljednja faza ove crkve datuje se u IX–XI v., kada se crkva ponovo obnavlja. Od materijala iz IV–VI v., osim kasnoantičkog i ranovizantijskog novca, pronađen je jedan veći, gvozdeni litijski krst (VI v.) i dva manja, zatim srebrna krstolika aplika, srebrni ženski prsten sa urezanim krstom i monogramom IRENA, bronzani lanac poliagastrona (VI v.), fragmenti pluteja sa predstavama ribe (V–VI v.), narukvice od staklene paste (IV v.), fragmenti staklenog kandila plavičaste boje (IV–VI v.). Od keramičkih nalaza otkopani su ulomci transportne, trpezne i kuhinjske keramike: fragmenti krčaga (IV–V v.), amfore tipa Africana I–III (IV v.), fokejska tera sigilata (Phocean red slip were), afrička tera sigilata (African red slip were), Keay 34 (VI v.), fragmenti amfora tipa Gaza, VI v. (Late Roman 5), Globularne amfore IX v. (L’anfore tipo globulari), fragmenti amfora tipa Otranto 1, romejska kuhinjska keramika (V–VII v.) i fragmenti lonaca slovenskih osobina, rađeni gnjetanjem (IX v.).

Literatura: Đ. Bošković, Stari Bar, Beograd, 1962; M. Zagarčanin, Ranohrišćanska crkva na Velikom Pijesku, Bar, 2012.

M. Zagarčanin