Manastir Starčevo, ostrvo Starčeva gorica na Skadarskom jezeru

Starčevo, manastir na ostrvu Starčeva gorica, na Skadarskom jezeru. Sačuvani istorijski izvori upućuju da je sagrađen sedamdesetih godina XIV v., у дане благочестивога Ђурђа Балшића (Đurađ I Balšić, 1362–1378) i da ga je podigao starac Makarije, monah, po kome jе ostrvo dobilo ime – Starčevo ili Gorica starca Makarija. Crkva, posvećena Uspenju Bogorodice je trolisne osnove i relativno malih dimenzija 6,5 m x 3,5 m. Poslije podizanja crkve, ispred zapadne fasade podignuta je pravougaona priprata sa podužnim poluobličastim ili ovalnim svodom. Uz nju su prizidana dva bočna paraklisa sa polukružnim apsidama. Sjeverni je niži i ima poluobličasti svod, dok je južni, u kome se nalazio grob Božidara Vukovića Podgoričanina (1460–1540) veći, sa polukružnim svodom. Arheološkim iskopavanjima koja su vođena 1984, utvrđeno je da je njegov grob (dimenzije 2,2 x 0,65 m, dubine 0,9 m) smješten u sredini, dok je pored pronađen drugi grob, odvojen kamenom pregradom. U prethodno devastiranom grobu Božidara Vukovića pronađena je olovna masa za koju se pretpostavlja da su deformisana štamparska slova. Karakteristična je i pokrivna ploča njegovog groba, rađena od crvenkastog krečnjaka, na kojoj je uklesana ruka koja drži predmet u obliku kese. U manastirskom dvorištu nalaze se zgrade konaka, među kojima se ističe jedna četvorougaona zgrada na sprat, zapadno od crkve. Manastir je bio okružen debelim i visokim zidom, gotovo pravougaonog oblika. Polukružno završen, glavni svečani ulaz na južnom zidu vodio je u dvorište od pristaništa u maloj uvali. Crkva je bila živopisana (očuvani su samo tragovi fresko maltera u pandatifima, ali bez bojenog sloja). Spoljna fasada bila je živopisana prije doziđivanja priprate. Tokom istraživanja pronađena je trpezna i kuhinjska keramika od XV do XIX vijeka. Trpezno posuđe iz XV–XVI v. potiče iz zapadnih radionica, Italije i Španije. Pronađena kuhinjska keramika, uglavnom lonci za spremanje hrane regionalnog porijekla, rađena je, uglavnom, na sporom vitlu. Otkopan je i veći broj ulomaka keramike turskog perioda (XVIII–XIX v.) zdjela, krčaga, tanjira, šoljica za kafu.

Literatura: Đ. Bošković, „Izveštaj i kratke beleške sa putovanja”, Starinar, III, VI, Beograd, 1931, 162–165; V. Petković, Pregled crkvenih spomenika kroz povesnicu srpskog naroda, Beograd, 1950; В. Ђурић, „Умјетност: Балшићи: Архитектура”, Историја Црне Горе, књ. 2, том 2, Титоград, 1970, 428–430; P. Mijović, Umjetničko blago Crne Gore, Beograd–Titograd, 1980; S. Mucaj, „Qyteza Mesjetare e Mashkiezes”, Iliria, 1, 1984, 251–268; D. Komata, „Te dhëna te rëja arkeologjike nga Kalaja e Krujës”, Iliria, 1, 1984, 221–235; P. A. Rovinski, Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti, IV, Cetinje, 1994; T. Pejović, Manastiri na tlu Crne Gore, Beograd, 1995; Č. Marković, R. Vujičić, Spomenci kulture Crnе Gore, Beograd, 1997; M. Zagarčanin, Stari Bar, keramika venecijanskog doba, Koper, 2004.

Izvor: V. Knežević, R. Vujošević, V. Drecun, Izvještaj o obavljenom naučno-istraživačkom radu na manastirskom kompleksu Starčeva Gorica od. 4. do 22. IX 1984. godine, Muzeji i galerije Titograda, Titograd, 1984.

M. Zagarčanin