Budoš, ostaci srednjovjekovnog grada na istoimenoj planini južno od Nikšića. Grad koji je bio izgrađen na teško pristupačnoj, stjenovitoj glavici, od 1444. pripadao je hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači (1435–1466). Pominje se pod imenom Castrum Budosh u povelji Fridriha III hercegu Stjepanu iz 1448. i pod imenom Civitate Budoscum castris et pertinentiis u povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa, takođe hercegu Stjepanu iz 1454. godine. Pred kraj svoje vladavine, odnosno pred smrt 1466, herceg Stjepan je grad ustupio svome sinu Vladislavu. Radi se o manjem utvrđenju, nepravilnog oblika, opasanom zidovima i jednom jakom, isturenom kulom na jugozapadnom dijelu. Od nekadašnjeg utvrđenja mjestimično su očuvani odbrambeni zidovi, građeni od lokalnog kamena u malteru, na pojedinim mjestima i do 2 m visine, kao i manji ostaci kule. Podignut na uzvišenju sa izvanrednim pregledom prema Nikšićkom polju, grad je, po svemu sudeći, štitio prolaz iz Nikšića u župu Ostrog.